OŠ "Ante Curać-Pinjac" Žrnovo, otok Korčula

LIDRANO 2005 - Blato 28.veljače 2005.

28.veljače 2005.

Žrnovski učenici na LIDRANU

Na međuopćinskom susretu LIDRANO 2005., održanom u Blatu 28. veljače 2005., godine OŠ "Ante Curać-Pinjac" Žrnovo, sudjelovala je u kategorijama literarnih radova, novinarskih radova i sa školskim listom.
Prosudbeno povjerenstvo, za županijski susret LIDRANO 2005., od naših radova predložilo je literarni rad Modra tajna, učenice VIII. razreda Doris Pažin, novinarski rad - intervju Žrnovo je neiscrpna književna tema, učenice VII. razreda, Eni Graber i školski list Žrnovo živi, koji izlazi već sedmu godinu zaredom.

Radovi naših učenika

Novinarski uradak, razgovor

Žrnovo je neiscrpna književna tema

U povodu promocije romana Pali anđeli Cvijete Knez, razgovarala sam sa autoricom Ivicom Duhović-Žaknić. Željela sam upoznati zanimljivu gospođu koju možemo često susresti u našoj svakodnevnici od Brda u Žrnovu do Plokate u Korčuli.
Što možete reći o svom odgojnom-obrazovnom radu s učenicima?
Ne puno. Šest godina radila sam kao nastavnik njemačkog jezika i glazbenog odgoja u vašoj školi. Puno energije i entuzijazma uložila sam u tih šest godina, nastojeći učenicima posredovati manje znanja, a više stanovitog načina razmišljanja, razviti njihovu samosvijest, pa samopouzdanje, naučiti ih izraziti se, na bilo koji način, komunicirati. Takva moja nastojanja odrazila su se na vrlo plodan rad u slobodnim aktivnostima s učenicima, ne samo na području kazališnoga amaterizma nego i likovne kulture, učenja stranih jezika ili njegovanja folklorne baštine. Ja nisam njih učila nego sam učila zajedno s njima, zajedno smo izašli na pozornicu i kreirali i stvarali kazališnu igru. Ili sam odjenula folklornu nošnju i plesala s njima. Ili sam ih jednostavno dovodila u situaciju ispričati svoj doživljaj (mogla je biti i anegdota ili vic ili sadržaj nekog serijala, crtanog filma), ali na stranom jeziu. velikim uspjehom držala sam kad bi me učenik na skalama u školi pozdravio s «Guten Morgen!» Danas nisam u situaciji baviti se odgojno-obrazovnim radom i to mi ponekad nedostaje.
Bavite li se humanitarnim radom?
Dakako. Od toga i živim. Tijekom Domovinskog rata i u poratnom razdoblju, shvatila sam da su visoka načela humanitarnih organizacija u svijetu ponekad samo načela, da praksa često od njih odstupa i da nije sve onako idealno kako je humanitarnim pravom proklamirano. Ili da humanitarizam ponekad može biti unosan biznis. Ali još uvijek vjerujem da svaki čovjek svaki dan mora napraviti barem jedno dobro djelo, usrećiti barem jednog čovjeka, jer to je kao da je usrećio čovječanstvo (sukladno onome: tko je spasio jednog čovjeka, to je kao da je spasio cijelo čovječanstvo). I mislim da ljudi čine dobra djela zbog sebe, a ne zbog drugih. Učiniti dobro znači osjećati se boljim, ispunjenijim, sretnijim. Napravite pokus: svaki dan učinite makar i mrvicu dobra svom prijatelju, roditelju, starijim nemoćnim susjedima, čak i nepoznatim osobama. I, vidjet ćete!
Što sada najviše privlači Vašu znatiželju?
Moja tromjesečna unuka Lani: kako me gleda, da li me prepoznaje? Osjeća li moju ljubav? Da li sam
Jakša Fiamengo promovira roman Pali anđeli Cvijete Knez

Gledali su me u početku s nevjericom, strani jezik doživljavali su kao predmet u školi, a ne kao sredstvo koje im omogućava sporazumijevanje. Bilo mi je važno govoriti im taj jezik i samo njega, bez prijevoda i rezultati su došli vrlo brzo. Svojim joj prijatelj? Da nam je silno dobrodošla? Da me zadivljuje, zna li to sve, itd.? Lani je moja hit tema i motiv.
Kulturna baština u Žrnovu, koje vrijednosti treba sačuvati?
Ako mislite na objekte, vjerujte, ne znam! Takva kulturna baština u Žrnovu nije istražena, klasificirana, valorizirana. Uvjerena sam da su žrnovsku kotlinu nastanjivali već Iliri, tragove njihove kulture razasuti su po brežuljcima oko Žrnova: ostaci keramike, grobovi... Stara urbana žrnovska jezgra (Kampuš na rubu Biskupije, Čabinovića itd.) mogla bi biti i vrlo stara, no napuštena je, rušena, zapuštena. Kaldrma je u Žrnovu nestala. Mislim da u tom smislu nemamo više što sačuvati. Ono što nam je ostalo i na čuvanju čega trebamo raditi jest dijalekt, prekrasni žrnovski govor, čista nedirnuta priroda, ukoliko pokupimo svoje smeće! S mediteranskim čempresima, mindelima, smokvama, zatim Kočje i njegove vile,
žrnovske meje i može bit ono najvrjednije: duhovi naših djedova kamenara, vinogradara i maslinara, poštenih seljaka.
Što mislite o dramskom radu u Žrnovu?
Mislim da on pripada prošlosti, dobu bivšeg direktora škole, pokojnog Andrije Biliša. I da će Žrnovo dugo, vrlo dugo čekati da se ponovi osobnost takvog jednog prosvjetnog i kulturnog radnika, a time i visoki doseg kazališnog amaterizma u Žrnovu. Osobno sam bila zagriženi dramski amater u doba najvećih uspjeha, bilo je to doba virulentne duhovnosti i manifestacije stvaralačke snage, no sada govoriti o tome mi je kao govoriti o pokojniku. Tema dramskog rada u Žrnovu zahtijeva širi samostalni prostor. Žao mi je što su današnje generacije ove škole zakinute za iskustvo aktivnih sudionika takvih događanja.
Koja ste književna djela napisali?
Zbirku novela ISLOMANIJA, kratki roman PALI ANĐELI CVIJETE KNEZ, nekoliko ne objavljenih priča. ubiti. Ili dignut u nebo.
Koliko ste preveli djela stranih autora i koja su?
Prevela sam s njemačkog knjigu Theodora Schiffa AUS HALBVERGESSENEM LANDE, Wien 1875. Čudesna je to knjiga koju neki svrstavaju u putopisnu književnost, ali ima u njoj i legendi iz Dalmacije, povijesnih činjenica, piščevih doživljaja… Prevela sam roman Alexandera Sacher-Masocha DIE ÖLGÄRTEN BRENNEN, Mannheim 1994., zatim esej Benjamina Korna na temu stranputice francuskoga Celine-a u fašističku ideologiju (neobjavljeno), novelu Heinricha Bolla MEIN TRAURIGES GESICHT. Prevodim samo knjige koje na bilo koji način dodiruju naše prostore.
Kako vidite Žrnovo danas, a kako u budućnosti?
Danas poprilično pusto, materijalno i duhovno osiromašeno (s Brda ga vidim kao na dlanu!), a u budućnosti, ako bude pameti, možda malo ružičastije.
Koja Vas tematika privlači, likovi i životne sudbine?
Moja najomiljenija tema je otok, ovo naše kopno okruženo morem, njegovi ljudi, najčešće ribari, vinogradari, kamenari, moreplovci, iseljenici, njegova ostavljenost i zapuštenost, neusporediva ljepota, groblja i čempresi, usamljenost, otočanska pjesma, filozofija življenja; ukratko ja sam istinski isloman.
Namjeravate li objavljivati još književnih djela?
Namjeravam ih pisati, a da li ću ih objaviti ne ovisi samo o meni.
Što mislite o Žrnovu kao književnoj temi?
Da je kao književna tema neiscrpno. Jer u njemu je tisuće sela u bilo kojoj zemlji na Sredozemlju.
Što za Vas znači Petar Šegedin?
Petar Šegedin je za mene prije iznad svega pisac «DJECE BOŽJE». I da nije napisao ništa drugo nego taj roman, on bi za mene bio veliki pisac. Potom je on jedan postariji gospodin, godina moga pok. oca, čovjek dobrih manira, s kojim sam znala sjediti na njegovoj taraci u Orebiću i pričati o pisanju i cvijeću, o Žrnovu i zajedničkim znancima, o vlasti, o moći i umjetnosti, ratu i humanizmu, o ljudima. Potom je on priznati pisac koji ima vremena i volje pročitati moje prve rukopise i hoće o njima razgovarati i to u više navrata. I koji me ohrabruje za objavljivanje u FORUMU.
Potom je on osoba čija je izopćenost iz Žrnova mi je tužna. Potom…
Što možete reći o našim mlađim piscima, o Srđanu Duhoviću, Jasni Šegedin…?
O njima govore njihove pjesme i ne trebam to činiti ja. Pogotovo što, kad razgovaram o našim ljudima koji imaju smjelosti latiti se pera, ja postajem užasno sentimentalna. Jedna Jasnina riječ može me Ivica Duhović-Žaknić

Žrnovski proizvod može biti kultiviraniji, njegovaniji izgled, čemu učenici mogu jako puno doprinijeti. Ima puno drače, suhe trave, trna, bršljana, srušenih meja, zapuštenih kučišta, starih auta i drugog otpada, plastike, smeća, putevi oko Žrnova zatrpani su smećem. Pođite brat sparoge pa ćete vidjeti. Ako najmlađi budu imali ambicije nametnuti više estetske kriterije i urediti mjesto u kojemu žive jer samo uređeno i čisto mjesto čini kvalitetnu ponudu u tzv. seljačkom turizmu (naziv nalazim nezgrapnim!, razlika između «seljačkog» i «seoskog» po meni je velika). Buduće generacije imat će šansu u Žrnovu ostati i opstati.
Osobno, rado zamišljam jednu malu mjesnu knjižnicu u prostorima Doma koji se obnavlja. Nazovimo je „četavnicom".

Imate li nešto poručiti učenicima naše škole i čitateljima našega lista?
Dovoljno toga sam poručila. Ne želim da mi rečete: ne pili stara! Ali ovo s četarnicom mislim ozbiljno. Željela bih da učenicima, čitateljima, učiteljima i roditeljima, makar nekima to bude buba u uhu.
Imate li nešto reći neovisno o postavljenim pitanjima?
Šutnja je zlato.
Nakon ovoga odgovora nisam imala više pitanja.

Eni Graber, VII. razred

Modra tajna

Uvlačim se
u tajnu tuge
što se skriva
u modrini.
Želim znati
što se u njoj zbiva,
naći bisere
i ljepotu,
moram znati što
mi more znači
u životu...

Ko bonaca možda je
život moj?
Možda se pretvara
u morsku pjenu
raspršenu
udarom o stijenu.

Pjene nema...
I za snove
sunce se u moru
sprema.

Doris Pažin, VIII. razred


naslovnica	o nama	nastavnici	priznanje	foto album
Tadijanović o Žrnovu	uspjesi u 2004			download
LIDRANO 2005 - Blato 28.veljače 2005. 28.veljače 2005. Žrnovski učenici na LIDRANU Na međuopćinskom susretu LIDRANO 2005., održanom u Blatu 28. veljače 2005., godine OŠ "Ante Curać-Pinjac" Žrnovo, sudjelovala je u kategorijama literarnih radova, novinarskih radova i sa školskim listom. Prosudbeno povjerenstvo, za županijski susret LIDRANO 2005., od naših radova predložilo je literarni rad Modra tajna, učenice VIII. razreda Doris Pažin, novinarski rad - intervju Žrnovo je neiscrpna književna tema, učenice VII. razreda, Eni Graber i školski list Žrnovo živi, koji izlazi već sedmu godinu zaredom. *Radovi naših učenika* Novinarski uradak, razgovor Žrnovo je neiscrpna književna tema U povodu promocije romana Pali anđeli Cvijete Knez, razgovarala sam sa autoricom Ivicom Duhović-Žaknić. Željela sam upoznati zanimljivu gospođu koju možemo često susresti u našoj svakodnevnici od Brda u Žrnovu do Plokate u Korčuli. Što možete reći o svom odgojnom-obrazovnom radu s učenicima? Ne puno. Šest godina radila sam kao nastavnik njemačkog jezika i glazbenog odgoja u vašoj školi. Puno energije i entuzijazma uložila sam u tih šest godina, nastojeći učenicima posredovati manje znanja, a više stanovitog načina razmišljanja, razviti njihovu samosvijest, pa samopouzdanje, naučiti ih izraziti se, na bilo koji način, komunicirati. Takva moja nastojanja odrazila su se na vrlo plodan rad u slobodnim aktivnostima s učenicima, ne samo na području kazališnoga amaterizma nego i likovne kulture, učenja stranih jezika ili njegovanja folklorne baštine. Ja nisam njih učila nego sam učila zajedno s njima, zajedno smo izašli na pozornicu i kreirali i stvarali kazališnu igru. Ili sam odjenula folklornu nošnju i plesala s njima. Ili sam ih jednostavno dovodila u situaciju ispričati svoj doživljaj (mogla je biti i anegdota ili vic ili sadržaj nekog serijala, crtanog filma), ali na stranom jeziu. velikim uspjehom držala sam kad bi me učenik na skalama u školi pozdravio s «Guten Morgen!» Danas nisam u situaciji baviti se odgojno-obrazovnim radom i to mi ponekad nedostaje. Bavite li se humanitarnim radom? Dakako. Od toga i živim. Tijekom Domovinskog rata i u poratnom razdoblju, shvatila sam da su visoka načela humanitarnih organizacija u svijetu ponekad samo načela, da praksa često od njih odstupa i da nije sve onako idealno kako je humanitarnim pravom proklamirano. Ili da humanitarizam ponekad može biti unosan biznis. Ali još uvijek vjerujem da svaki čovjek svaki dan mora napraviti barem jedno dobro djelo, usrećiti barem jednog čovjeka, jer to je kao da je usrećio čovječanstvo (sukladno onome: tko je spasio jednog čovjeka, to je kao da je spasio cijelo čovječanstvo). I mislim da ljudi čine dobra djela zbog sebe, a ne zbog drugih. Učiniti dobro znači osjećati se boljim, ispunjenijim, sretnijim. Napravite pokus: svaki dan učinite makar i mrvicu dobra svom prijatelju, roditelju, starijim nemoćnim susjedima, čak i nepoznatim osobama. I, vidjet ćete! Što sada najviše privlači Vašu znatiželju? Moja tromjesečna unuka Lani: kako me gleda, da li me prepoznaje? Osjeća li moju ljubav? Da li sam Jakša Fiamengo promovira roman Pali anđeli Cvijete Knez Gledali su me u početku s nevjericom, strani jezik doživljavali su kao predmet u školi, a ne kao sredstvo koje im omogućava sporazumijevanje. Bilo mi je važno govoriti im taj jezik i samo njega, bez prijevoda i rezultati su došli vrlo brzo. Svojim joj prijatelj? Da nam je silno dobrodošla? Da me zadivljuje, zna li to sve, itd.? Lani je moja hit tema i motiv. Kulturna baština u Žrnovu, koje vrijednosti treba sačuvati? Ako mislite na objekte, vjerujte, ne znam! Takva kulturna baština u Žrnovu nije istražena, klasificirana, valorizirana. Uvjerena sam da su žrnovsku kotlinu nastanjivali već Iliri, tragove njihove kulture razasuti su po brežuljcima oko Žrnova: ostaci keramike, grobovi... Stara urbana žrnovska jezgra (Kampuš na rubu Biskupije, Čabinovića itd.) mogla bi biti i vrlo stara, no napuštena je, rušena, zapuštena. Kaldrma je u Žrnovu nestala. Mislim da u tom smislu nemamo više što sačuvati. Ono što nam je ostalo i na čuvanju čega trebamo raditi jest dijalekt, prekrasni žrnovski govor, čista nedirnuta priroda, ukoliko pokupimo svoje smeće! S mediteranskim čempresima, mindelima, smokvama, zatim Kočje i njegove vile, žrnovske meje i može bit ono najvrjednije: duhovi naših djedova kamenara, vinogradara i maslinara, poštenih seljaka. Što mislite o dramskom radu u Žrnovu? Mislim da on pripada prošlosti, dobu bivšeg direktora škole, pokojnog Andrije Biliša. I da će Žrnovo dugo, vrlo dugo čekati da se ponovi osobnost takvog jednog prosvjetnog i kulturnog radnika, a time i visoki doseg kazališnog amaterizma u Žrnovu. Osobno sam bila zagriženi dramski amater u doba najvećih uspjeha, bilo je to doba virulentne duhovnosti i manifestacije stvaralačke snage, no sada govoriti o tome mi je kao govoriti o pokojniku. Tema dramskog rada u Žrnovu zahtijeva širi samostalni prostor. Žao mi je što su današnje generacije ove škole zakinute za iskustvo aktivnih sudionika takvih događanja. Koja ste književna djela napisali? Zbirku novela ISLOMANIJA, kratki roman PALI ANĐELI CVIJETE KNEZ, nekoliko ne objavljenih priča. ubiti. Ili dignut u nebo. Koliko ste preveli djela stranih autora i koja su? Prevela sam s njemačkog knjigu Theodora Schiffa AUS HALBVERGESSENEM LANDE, Wien 1875. Čudesna je to knjiga koju neki svrstavaju u putopisnu književnost, ali ima u njoj i legendi iz Dalmacije, povijesnih činjenica, piščevih doživljaja… Prevela sam roman Alexandera Sacher-Masocha DIE ÖLGÄRTEN BRENNEN, Mannheim 1994., zatim esej Benjamina Korna na temu stranputice francuskoga Celine-a u fašističku ideologiju (neobjavljeno), novelu Heinricha Bolla MEIN TRAURIGES GESICHT. Prevodim samo knjige koje na bilo koji način dodiruju naše prostore. Kako vidite Žrnovo danas, a kako u budućnosti? Danas poprilično pusto, materijalno i duhovno osiromašeno (s Brda ga vidim kao na dlanu!), a u budućnosti, ako bude pameti, možda malo ružičastije. Koja Vas tematika privlači, likovi i životne sudbine? Moja najomiljenija tema je otok, ovo naše kopno okruženo morem, njegovi ljudi, najčešće ribari, vinogradari, kamenari, moreplovci, iseljenici, njegova ostavljenost i zapuštenost, neusporediva ljepota, groblja i čempresi, usamljenost, otočanska pjesma, filozofija življenja; ukratko ja sam istinski isloman. Namjeravate li objavljivati još književnih djela? Namjeravam ih pisati, a da li ću ih objaviti ne ovisi samo o meni. Što mislite o Žrnovu kao književnoj temi? Da je kao književna tema neiscrpno. Jer u njemu je tisuće sela u bilo kojoj zemlji na Sredozemlju. Što za Vas znači Petar Šegedin? Petar Šegedin je za mene prije iznad svega pisac «DJECE BOŽJE». I da nije napisao ništa drugo nego taj roman, on bi za mene bio veliki pisac. Potom je on jedan postariji gospodin, godina moga pok. oca, čovjek dobrih manira, s kojim sam znala sjediti na njegovoj taraci u Orebiću i pričati o pisanju i cvijeću, o Žrnovu i zajedničkim znancima, o vlasti, o moći i umjetnosti, ratu i humanizmu, o ljudima. Potom je on priznati pisac koji ima vremena i volje pročitati moje prve rukopise i hoće o njima razgovarati i to u više navrata. I koji me ohrabruje za objavljivanje u FORUMU. Potom je on osoba čija je izopćenost iz Žrnova mi je tužna. Potom… Što možete reći o našim mlađim piscima, o Srđanu Duhoviću, Jasni Šegedin…? O njima govore njihove pjesme i ne trebam to činiti ja. Pogotovo što, kad razgovaram o našim ljudima koji imaju smjelosti latiti se pera, ja postajem užasno sentimentalna. Jedna Jasnina riječ može me Ivica Duhović-Žaknić Žrnovski proizvod može biti kultiviraniji, njegovaniji izgled, čemu učenici mogu jako puno doprinijeti. Ima puno drače, suhe trave, trna, bršljana, srušenih meja, zapuštenih kučišta, starih auta i drugog otpada, plastike, smeća, putevi oko Žrnova zatrpani su smećem. Pođite brat sparoge pa ćete vidjeti. Ako najmlađi budu imali ambicije nametnuti više estetske kriterije i urediti mjesto u kojemu žive jer samo uređeno i čisto mjesto čini kvalitetnu ponudu u tzv. seljačkom turizmu (naziv nalazim nezgrapnim!, razlika između «seljačkog» i «seoskog» po meni je velika). Buduće generacije imat će šansu u Žrnovu ostati i opstati. Osobno, rado zamišljam jednu malu mjesnu knjižnicu u prostorima Doma koji se obnavlja. Nazovimo je „četavnicom". Imate li nešto poručiti učenicima naše škole i čitateljima našega lista? Dovoljno toga sam poručila. Ne želim da mi rečete: ne pili stara! Ali ovo s četarnicom mislim ozbiljno. Željela bih da učenicima, čitateljima, učiteljima i roditeljima, makar nekima to bude buba u uhu. Imate li nešto reći neovisno o postavljenim pitanjima? Šutnja je zlato. Nakon ovoga odgovora nisam imala više pitanja. Eni Graber, VII. razred Modra tajna Uvlačim se u tajnu tuge što se skriva u modrini. Želim znati što se u njoj zbiva, naći bisere i ljepotu, moram znati što mi more znači u životu... Ko bonaca možda je život moj? Možda se pretvara u morsku pjenu raspršenu udarom o stijenu. Pjene nema... I za snove sunce se u moru sprema. Doris Pažin, VIII. razred
Kontakt Email: os-zrnovo-002@skole.htnet.hr