Osnovna škola "Ante Curać-Pinjac" iz Žrnova (otok Korčula)

More, kamen i Čemprisi…

… i sve to u jednu pjesmu stane. A ako ne može u jednu, onda u dvije, u tri… Pjesma do pjesme, i prozni sastavci, i likovni radovi, i dramske predstave, toliko nadahnuća, toliko talenta, u jednoj maloj školi u jednomu malom mistu - u Žrnovu, na prelijepoj Korčuli, u rodnom mjestu književnika Petra Šegedina. Nije prošla nijedna smotra učeničkog literarnog ili likovnog stvaralaštva u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina a da među nagrađenima nije bilo učenika iz Žrnova. I u inozemstvu se za njih čulo

"Oli če vitar, oli grad, oli suša, oli bolest, ma sve na Žrnovo i ništa mimo Žrnova"
Petar Šegedin, Djeca Božja

Djelić tegobnog iskustva življenja na jadranskom otoku potpisani je novinar i sam osjetio na vlastitoj koži kada je putujući iz Zagreba na Korčulu morao prijeći autom šestotinjak kilometara u jednom pravcu, hvatati dva trajekta, najprije onaj koji plovi iz Ploča za Trpanj pa onaj što od Orebića vozi do Korčule. Dogodilo mu se međutim da je već u Pločama ostao na suhu, ispred njega je bio još samo jedan auto, ali ništa od toga, puni smo, gotovo, dižemo cimu… A sljedeći trajekt plovi tek u dva popodne. I onda stodvadeset kilometara okolo preko cijelog Pelješca do Orebića, a onda mu je i tu pobjegao trajekt za Korčulu, pa je morao čekati na sljedeći još sat i pol. Sutradan će novinar prijeći isti taj put vraćajuči se s Korčule. A kako li je tek otočanima Korčulanima, taj put s kopna na otok i obratno, kojima ritam života određuje trajekt i (ne)mirno more koje im je i inače sudbina.
- Jedini nam je spas most preko Pelješca, bez obzira koja će cestovna varijanta prema Dubrovniku prevladati - kažu Korčulani.

 

Umire li Žrnovo?

A dotle - evo nas u Žrnovu, u tamošnjoj Osnovnoj školi, dobitnici Ministrova priznanja za postignuća u odgojno-obrazovnom radu za 2003. godinu. Velika, lijepa kamena zgrada, sazidana je dobrovoljnim radom mještana 1955. godine s namjerom da bude zadruŽni dom, ali je odmah u nju uselila škola i tu je ostala sve do danas. Upravo ovih dana traje obnova istoČnoga krila koje je prije dvije godine zbog dotrajalih električnih instalacija do temelja izgorjelo. U tom krilu nalazi se višenamjenska dvorana s pozornicom, koja sluŽi i kao dvorana za priredbe, ali i za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture.
Škola, pučka, u Žrnovu započela je s radom 1855. godine i sljedeće bi godine dakle trebala proslaviti 150. obljetnicu života i rada.
Žrnovo ima oko 1200 stanovnika, a s naseljima uz more koja su danas u njegovu sastavu, i preko dvije tisuće stanovnika, no djece je malo.
- Žrnovo je staro i polako odumire, mladi se iseljavaju, a stari ostaju - žali se ravnatelj škole Ante Radovanović Bjondo, inače profesor likovne kulture i zapaženi slikar koji iza sebe ima već nekoliko izložbi. To se najbolje vidi po broju djece u prvom razredu. Prošle godine bilo ih je devet, a ove godine sedam. Najviše je učenika u Žrnovu bilo prije tridesetak godina, i po trideset u razredu, ove godine u prosjeku desetak. U ovoj školskoj godini ukupno ih je osamdesetčetvero.
Odavde se uvijek i svugdje iseljavalo. Najčešće se odlazilo u najbližu Korčulu, pa u Dubrovnik, Split, Zagreb, preko mora, u obje Amerike.
A kamo Žrnovski učenici najčešće odlaze nakon osnovne škole?
- Imamo sreću - kaže ravnatelj - što u susjednoj Korčuli imamo srednju školu turističkog smjera i gimnaziju, a srednje škole postoje još i u Blatu i u veloj Luci tako da većina učenika ostaje na Korčuli.
Osnovna škola u Žrnovu prepoznatljiva je, originalna i iznimna u svome okruženju u prvom redu po dramskom, literarnom i likovnom stvaralaštvu. Dramska aktivnost u ovoj školi ima dugu tradiciju, a posebno je bila razvijena u zadnjih dvadesetak godina kada je pod vodstvom bivšega, i danas nažalost pokojnoga, ravnatelja Andrije Biliša dramska grupa iz Žrnova scenskim adaptacijama pripovjedačke proze Petra Šegedina, koji je ovdje rođen, izazivala veliku pozornost publike, gdje god se pojavila, ali i kazališne kritike.

Nagrada do nagrade

Godine 1993. državni LIDRANO u »akovcu s predstavom Jutro po istoimenoj noveli P. Šegedina, dvije godine kasnije državni LIDRANO u Puli i festival dramskih amatera Hrvatske u Murteru s predstavom Mali Stakan po Šegedinovu romanu Djeca Božja, s nagradama za najbolji scenski izraz i učenici Fani Šegedin za najbolju žensku ulogu, godine 1996. na državnom LIDRANU u Dubrovniku predstava Lopov u selu ocijenjena kao najbolja, godine 1998. najbolji na državnom LIDRANU u Križevcima, a učenik Vjekoslav Curać pozvan na 9. europske dramske susrete u Helsinki, dvije godine kasnije Vjekoslav će na Susretima dramskih amatera Hrvatske u Starigradu na Hvaru biti proglašen najboljim amaterskim glumcem u Hrvatskoj itd itsl. - samo je dio iz podužeg popisa uspjeha školske dramske skupine.
Popis likovnih i literarnih postignuća bio bi još duži, a mi ćemo se ograničiti samo na one najveće uspjehe u zadnjoj školskoj godini 2003/2004.
Na Hrvatskom dječjem festivalu Djeca nose svjetove na dlanu 23. studenog prošle godine u Koncertnoj dvorani V. Lisinskog u Zagrebu Marija Didović (7. razred) osvaja drugo, a Doris Pažin (također 7. razred) i Petar Jelušić (8. razred) treće mjesto u svojim kategorijama.
Milena Mijatović (bivša učenica 8. razreda, a sada učenica 1. razreda Srednje turističke škole u Korčuli) osvojila je prvo mjesto na Županijskom natjecanju iz njemačkog jezika, održanom u Metkoviću. Ista učenica postigla i vrijedan međunarodni uspjeh: osvojila je prvo mjesto na međunarodnom litararnom natječaju "Literatur uberwindet Grenzen V" održanom u Grazu u travnju ove godine. Milena je nagrađena i na ovogodišnjem literarnom natječaju Ivica Kičmanović u sklopu Dana Ante Kovačića održanih u Zaprešiću. Na istom natječaju nagrađena je i Marija Didović, koja je također nagrađena i na literarnom natječaju Di Ča slaje zvoni održanom u lipnju ove godine u Žminju. Na stvaralačkom likovnom natječaju Moj svijet što ga organizira Časopis Modra lasta Marina Curać (8. razred) nagrađena je za svoj likovni rad, a na istom natječaju Marina Bakarić (8. razred) nagrađena je za literarni rad na temu putopisa. Ista je učenica vrijedna i u biologiji - drugo mjesto na Županijskom natjecanju. Ni literarno-likovni natječaj Dobrojutromore u Podstrani kraj Splita ne može proći bez mladih Žrnovaca i tamo su se nadobivali i nagrada i pohvala, itd itsl.

čudesna moć vjetra i krajolika

- Naša je nevolja što imamo malo učenika. No to nam, s druge strane, omogučuje da mnogo više vremena možemo posvetiti svakom učeniku pojedinačno i upravo taj pojačani individulani rad urodio je ovakvim plodovima - objašnjava ravnatelj.
Htjeli smo porazgovarati i s nekoliko učenika koji se ističu u tim aktivnostima, no teško je iz njih izvuči više od dvije riječi. Škrti na riječima, a takvo bogatstvo literarnog izraza, kako je to moguće?
Prof. Ilija Mijatović, učitelj hrvatskoga jezika i književnosti, inače izbjeglica iz Sarajeva u kojemu je proveo dvadesetak godina kao profesor u srednjoj školi, od čega sam kao direktor, objašnjava nam kako u radu s djecom najviše vremena posvečuje upravo tome da ih izvuče iz te zatvorenosti u kojoj se znaju često naći i da ih uvuče u dijalog. - Njihov doživljajni i emocionalni svijet je bogat - kaže on - samo je problem kako to izraziti. Kad su opušteni, kad mi vjeruju da sam iskren s njima i kad sami prepoznaju svoju nemoć, tada osjete potrebu za izražavanjem. I nije bitno hoće li se dijete izraziti riječju, slikom ili kako drukčije, važno je da se pojavi na "otvorenom prostoru" komunikacije.
Njegova kolegica Jasna Šegedin, učiteljica njemačkoga jezika, ističe da je to što je prof. Mijatović napravio u oslobađanju dječje kreativnosti, u razvijanju i njegovanju dječjeg izraza, zaista velik korak, ali napominje da je to tek pola puta.
- Imam osjećaj da se Žrnovo, tj. naša škola, natječe sa samom sobom. Premalo je to ako Žrnovo pokazuje Žrnovu što zna i umije, Žrnovo mora to pokazati Korčuli, Dubrovniku i mnogo šire, pogotovo što je Žrnovo rodno mjesto Petra Šegedina, pisca koji je majstorski znao opisati Žrnovske krajolike i čudesnu moć koju na ljude imaju Korčulanski vjetrovi. Možda ti vjetrovi utječu i na literarnu i likovnu nadarenost i naših učenika, tko zna!

Ivan RODIĆ