Droga i AIDS

Savjeti za konzumente

Zaštiti se od Aidsa & Hepatitisa

Ne uzimaj ništa intravenozno ( ili intramuskularno ) ukoliko nemaš vlastiti pribor  ( iglu, špricu). Najbolje je za svaki šut upotrijebiti novu sterilnu špricu, vlastiti tupfer, filter i iglu, žlicu.

Prije svakog šuta:

Operi ruke – sapunom. Dezinficiraj mjesto uboda tupferom jer čistoća te štiti od infekcije.

Budi pažljiv:

Lagano otpuštaj špricu. Pažljivo doziraj drogu, pogotovo ako se radi o nečem što još nisi probao.

Kod predoziranja odmah pozovite 94

Ako se pojave problemi odmah pozovite pomoć. Održavajte krvotok kretanjem, u nuždi i šamarima. Uspravan položaj olakšava disanje. 

 Upotrebljene šprice :

Dobro ih upakirajte, po mogućnosti u čvrsti karton prije nego ih ubacite u kantu za smeće. Nikad ne bacajte šprice u WC , a posebno ne u javni WC.

Ako si već inficiran HIV-om ( HIV pozitivan)

Izbjegavaj svaku infekciju – infekcije dovode do ranijeg izbijanja bolesti.

 I za tebe važi :

 SAFER USE & SAFER SEX

Sex uvijek sa prezervativom. Izbjegavaj direktni kontakt sa krvi!

Ako želiš prestati i tražiš pomoć i savjet:

Možeš se obratiti odjelu ovisnosti Klinike za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Sestre Milosrdnice" u Zagrebu, Vinogradska 29 ili Centru za prevenciju ovisnosti Zagreb, pri bolnici Vrapče.

Osim toga postoji niz komuna koje nude različite programe i pomoć kod odvikavanja.

Osnovne činjenice o HIV bolesti

HIV-bolest je kronični progresivni proces koji  

počinje ulaskom virusa humane imunodeficijencije (HIV) u krvotok, te tijekom vremena dolazi do postupnog uništavanja imunološkog sustava.

AIDS/SIDA se javlja u uznapredovaloj i završnoj 

fazi  HIV-bolesti

AIDS/SIDA je uzrokovana HIV-om.

HIV-bolest je zarazna bolest.

HIV-bolest je neizlječiva bolest, djelotvorng cjepiva zasad nema.

Od časa zaražavanja HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku 10 godina.
 

HIV-virus se najčešće prenosi:

·   - spolnim odnosom sa zaraženom osobom;

·   - zajedničkim korištenjem igala i šprica pri uzimanju droge

·   - sa zaražene trudnice na dijete tijekom trudnoće i porođaja 

Osoba zaražena HIV-om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema simptome.

 

Osobe zaražene HIV-om mogu, neznajući da su zaražene, širiti infekciju.

Što znači biti HIV pozitivan ?   

U prvi mah mnogi koji saznaju da su zaraženi HIV-om odbijaju tu pomisao. Zatvaraju oči pred tom činjenicom. Nadaju se daje učinjena neka pogreška u testiranju. Kada stvarno postanu svjesni te realnosti, većina upada u duboku psihičku krizu. Očajni su, tužni i bez nade. Boje se bolesti koja neminovno dolazi, umiranja i smrti. Ono što dodatno otežava stanje jest moguća budućnost bez prijatelja, život u osami s osjećajem obilježenosti i diskriminacije.

Osobe u takvoj situaciji trebaju prijatelje - prave prijatelje. Trebaju ljude koji će ih razumjeti i koji će im pomoći preboljeti šok.

Život se nakon prvog šoka spoznaje o zaraženosti ipak nastavlja. Osoba zaražena HIV-om ne osjeća se bolesnom. Kada će se pojaviti bolest i kakav će biti tijek HIV infekcije ne ovisi samo o sudbini. Umnogome to ovisi i o daljnjem načinu života zaražene osobe.

Tko se jednom zarazi HIV-om, ostaje zaražen čitav život. Sa svakim spolnim odnosom bez zaštite virus se može prenijeti na drugu osobu.

Prema tomu, ako ste zaraženi, odmah:

1) informirajte svog partnera/e o svojoj zaraženosti i

2) ako stupate u spolne odnose, nemojte to činiti bez prezervativa, otkrijte uživanja u grljenju, milovanju i ljubljenju.

Kako je prijenos virusa bio moguć i prije no što ste saznali da ste zaraženi, moguće je da ste nehotice zarazili druge ljude. Ako poznajete te ljude, smatrajte svojom osobnom odgovornošću naći put informiranja tih ljudi. U tome vam može pomoći vaš liječnik ili drugi zdravstveni djelatnik.

Zdravstveni djelatnici s kojima ćete doći u kontakt (liječnici, sestre, stomatolozi, itd.) trebaju također biti informirani. Da bi zaštitili vaše zdravlje važno im je znati da ste zaraženi HIV-om. Uz to, kako su mnogi liječnici danas dobro informirani o AIDS-u, možete dobiti i koji koristan savjet. Profesionalna etika zdravstvenih djelatnika obvezuje ih na povjerljivost.

Korisno je o svojoj zaraženosti informirati prijatelje kojima vjerujete. Iskren i suosjećajan razgovor je važan. 

Ako izgubite svoj posao, stan ili ste diskriminirani, borite se za svoje pravo.

Važno je jačati vlastiti imunološki sustav. HIV-infekcija je bolest imunološkog sustava. Taj složeni sustav je osjetljiv na niz vanjskih (okolina) i unutarnjih (psiha) faktora. Sve što jača imunološki sustav može odgoditi napredovanje HIV-bolesti. Općenito, imunološki sustav treba čuvati izbjegavanjem stresnih situacija, zdravom i dobro balansiranom prehranom, neuzimanjem droga, apstinencijom  od pušenja i alkohola. Postoje određena cjepiva protiv nekih bakterijskih i virusnih bolesti koja se mogu primijeniti. U određenim fazama bolesti koristi i preventivno uzimanje lijekova. Posavjetujte se s vašim liječnikom o tome.

 Treba izbjegavati trudnoću. Ako je buduća majka zaražena, rizik  infekcije djeteta je relativno velik (15-40%).

Pribor za osobnu higijenu (žileti, pribor za brijanje, četkice za zube, ručnike, škare i drugo) imajte samo za sebe i nemojte posuđivati drugim osobama

Kako se koristi prezervativ ?:)

    1.     Treba koristiti samo prezervative od lateksa jer oni pružaju bolju zaštitu od prijenosa HIV-a i drugih spolno prenosivih virusa nego prezervativi od prirodnih membrana.

   2.Prezervative treba čuvati na hladnom, suhom mjestu, ne smiju biti izloženi suncu.

   3. Prezervativi u oštećenom paketiću ili oni koji pokazuju jasne znakove starenja (oni koji su krhki, ljepljivi ili su promijenili boju) ne smiju se upotrebljavati. Obratite pažnju na rok trajanja datum kojeg mora biti otisnut na paketiću.

   4. S prezervativom treba pažljivo postupati tako da ne dođe do njegova oštećenja (ne otvarat paketić zubima, paziti da se ne ošteti oštrim predmetima).

   5. Prezervativ treba staviti prije genitalnog kontakta. Pridržavanjem njegovog vrha odmotava se na ukrućeni ud. Pri vrhu mora ostati neispunjen, ostavljajući prostor za ejakulat. Treba obratiti pažnju da u tom vrhu nema zraka.

  6. Smiju se koristiti samo ovlaživači na bazi vode. Naime, uljna mazila kao i npr. želei na bazi petroleja oštećuju lateks te lakše dolazi do pucanja.

  7. Primjena prezervativa koji imaju spermicide dodatno štiti protiv spolnih bolesti. Još veću zaštitu je moguće postići istodobnom primjenom vaginalnih spermicida.

  8. Ako dođe do pucanja prezervativa, treba ga odmah zamijeniti. Ako je pucanje bilo neposredno prije ejakulacije, može se preporučiti primjena spermicida. Međutim, primjena spermicida nakon ejakulacije po svemu sudeći ne pruža zaštitu od spolno prenosivih bolesti.

 9. Nakon ejakulacije treba paziti da prezervativ  ne sklizne prije izvlačenja, bazu (rub) prezervativa treba stalno pridržavati tijekom izvlačenja još ukrućenog uda ;)

10. Prezervativ koji je jednom upotrijebljen ne smije se ponovno koristiti

Jesu li prezervativi sigurna zaštita od 

HIV infekcije ?

Apsolutnu sigurnost pruža jedino apstinencija i doživotno uzajamno vjerni odnos dvaju nezaraženih partnera. Pravilnom uporabom lateks prezervativa znamo se smanjuje mogućnost zaražavanja.

Osim za HIV prezervativi od lateksa nepropusni su za herpes simpleks virus, hepatitis B virus, citomegalovirus, klamidije, uzročnike gonoreje i trihomonas vaginalis.

Elektronskom mikroskopijom s povećanjem od 2.000 puta nisu nađene nikakve mikropore u prezervativu, a tek se neznatan broj (0,3%) lateks prezervativa na komercijalnom tržištu pokazao propusnim za vodu. Pore koje propuštaju vodu su inače 100 puta manje od veličine slobodnog virusa. Nadalje, slobodni virus nema mogućnost kretanja te kao takav ne bi mogao pasivno proći kroz hipotetske pore, a virus koji je u stanici (npr. limfocitu) nikako ne bi, zbog veličine, mogao proći kroz neke mikropore.

Potvrdu o zaštiti koju pruža prezervativ od lateksa nalazimo i u istraživanjima među partnerima koji su bili različitog HIV- serostatusa (jedan od partnera je bio zaražen, drugi nije). Broj novozaraženih među partnerima koji su upotrebljavali prezervativ je bio znatno niži nego među onima koji ga nisu upotrebljavali.

Na osnovi takvih istraživanja zaključilo se da uporaba prezervativa smanjuje rizik širenja infekcije za najmanje 80%.

Nadalje kod ispravne primjene lateks prezervativa rijetko dolazi do njegovog pucanja ili skliznuća (većinom u 1 do 2%) što ne umanjuje bitno njegovo zaštitno svojstvo. 

Faktori koji utječu na pucanje i sklizanje prezervativa su:

- žurba i nestrpljivost muškarca kod spolnog odnosa kada partnerica nije dovoljno ovlažena (spolni odnos "na suho"), 

- primjena neodgovarajućih masti i ulja, 

- primjena prezervativa s isteklim rokom trajanja, 

- neadekvatna obučenost te alkoholiziranost

Kada se treba testirati ?

Mnoge se osobe, i muškarci i žene i odrasli i mladi, osjećaju nesigurno kada razmišljaju o svojim spolnim kontaktima s ranijim partnerima. Mnogi neće moći isključiti mogućnost ranijeg zaražavanja. Test može razjasniti stvar.

Testiranjem na HIV-protutijelo dobiva se indirektna informacija o infekciji. Test otkriva protutijela prema HIV-u. Ta se protutijela obično javljaju do 12 tjedana nakon kontakta s virusom. Prema tomu, da bi test bio pouzdan potrebno ga je primijeniti najmanje 12 tjedana nakon mogućeg datuma infekcije. Prije svakog testiranja potrebno je razgovarati o potrebi testiranja sa stručnjakom koji se bavi konzultacijama ili u ambulanti ili u bolnici ili preko dežurnog AIDS telefona.

1) ako ste imali veći broj spolnih partnera, spolne odnose sa stranim državljanima, prostitutkama, a sve bez korištenja prezervativa, i to nakon 1979. godine,

2) ako ste intravenski, intramuskularno ili potkožno primijenili već rabljene igle i šprice,

3) ako ste primali transfuziju krvi u stranoj državi prije 1985. godine,

4) ako ste imali spolni odnos koji se može ocijeniti kao rizičan u pogledu HIV-infekcije prije više od 12 tjedana,

5) ako ste imali spolni odnos bez zaštite s osobom koja ima prije navedene faktore rizika,

6) ako imate novog partnera i ako ste oboje bili vjerni jedno drugome više od 12 tjedana i planirate spolni odnos bez zaštite. 

Na testiranje trebate pomišljati i ako ste imali u životu neku spolno prenosivu bolest ( sifilis, gonoreja, itd. ).

 Ako imate neku od navedenih bolesti, preispitajte se u pogledu rizičnih faktora (uzimanje droge, spolni odnosi bez zaštite u homoseksualnom ili heteroseksualnom odnosu) i tražite testiranje na HIV: 

·         novootkrivena tuberkuloza,

·         učestale gljivične infekcije rodnice, 

·         ponavljajući herpes zoster,

·         smanjenje broja trombocita,

·         pojava psorijaze u slučaju da nema nasljedne sklonosti, 

·         teška upala pluća u mlađe osobe (15-45 godina) i

·         upalni proces u zdjelici.

Testiranje uvijek znači stres. Samo čekanje i neizvjesnost u očekivanju rezultata može biti frustrirajuće iskustvo. Negativan test samo sankcionira prošlost i ne daje nikakvu garanciju za budućnost. Sigurnost se može naći jedino u svjesnom i odgovornom spolnom ponašanju i stalnoj zaštiti s prezervativom.

  Zašto se testirati ?

 • rano otkrivanje HIV-bolesti omogućit će ranije liječenje i provođenje preventivne terapije,

 • moći ćete si srediti razna životna pitanja dok ste još zdravi,

 • suočiti ćete se sa svojim strahovanjima i imati olakšanje u slučaju negativnog rezultata,

 • spriječit ćete nehotično širenje infekcije na druge, 

• ako već od nečeg bolujete, HIV-bolest će se moći isključiti ili potvrditi te će se moći nastaviti s odgovarajućim liječenjem

GDJE SE TESTIRATI ?

ZAGREB

Povjerljivo i besplatno testiranje vrši se u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević " 10000 Zagreb, Mirogojska 8 utorkom i četvrtkom od 14 do 16 sati (telefon 4678-243 pozivni za Zagreb 01). 

RIJEKA

Svi zainteresirani za testiranje mogu se javiti radnim danom od 8-12 sati u laboratorij za molekulsku dijagnostiku koji se nalazi u prizemlju Klinike za infektivne bolesti KBC Rijeka, Cambierieva 17.

( Info dr. Irena Milotić, KBC Rijeka )

Kako pomoći osobama zaraženim HIV-om ?

Solidarnost štiti zaražene od izolacije i očaja. Solidarnost nadalje otvara ljude, i na taj način se potiče i razgovor o prevenciji. Mnoge poznate osobe zaražene HIV-om svojim su javnim nastupima pomogle u prevenciji  AIDS-a.

Zaražene osobe i bolesnici su istodobno ključ ka rješenju i dijagnostike i terapije i prevencije AIDS-a.

Osobe koje danas registriramo kao zaražene, zarazile su se prije mnogo godina. Broj oboljelih će se povećavati. Možemo očekivati da će u budućnosti i neki od naših prijatelja ili rođaka biti zaraženi.

Zar nije vrijeme zaboraviti naše predrasude prema zaraženim ljudima?

Nema razloga za izolaciju.   

Dodirivanje, grljenje i drugi prijateljski fizički kontakti su posve bezopasni. Ne postoji rizik širenja infekcije zajedničkim životom u jednom kućanstvu.

Kako uobičajeni kontakti ne prenose HIV, nema razloga izbjegavati zaražene i oboljele od AIDS-a.

Posve su neprihvatljive mjere diskriminacije kao što su izolacija, gubitak posla, izbacivanje iz stana. Takve reakcije dovode do bezrazložnog straha, a taj strah se može suzbiti adekvatnom informacijom i još efikasnije vlastitim primjerom osobnog kontakta s oboljelima i zaraženima.

Takvi kontakti su od životnog značenja za oboljele.

Kao i svi drugi bolesnici i oboljeli od AIDS-a ovise o tuđoj pomoći. Osobe koje nose HIV i susreću ljudsku toplinu, razumijevanje i suosjećanje i koji osjećaju da nisu diskriminirani u kući i na poslu, nemaju razloga povući se u anonimnost i izolaciju.

Anonimnost i izolacija pak onemogućavaju promjenu spolnog ponašanja i na taj način se povećava rizik od širenja infekcije.

Međutim, glasovi o izolaciji zaraženih stalno se čuju.

Diskriminacijske mjere kao obvezatna testiranja, razna obilježavanja oboljelih i zaraženih ne doprinose prevenciji HIV-infekcije. Dapače suprotno, mogu utjecati na daljnje širenje epidemije.

Diskriminacijske mjere potiču sumnjičavost među zaraženima, sprečavaju širenje informacije medu njima i stvaraju lažnu sigurnost o nepotrebnosti zaštite u nezaraženih

KAKO SE HIV PRENOSI?

Tri su glavna puta prenošenja infekcije: spolni, preko krvi i u tijeku trudnoće i porođaja s majke na dijete.

HIV se nalazi u krvi, spermi i vaginalnom sekretu zaražene osobe u količini dovoljnoj da zarazi druge osobe. Ako tijekom spolnog odnosa dođe do kontakta sluznice (npr. sluznice rodnice, penisa, rektuma ili sluznice usne šupljine) s krvi, spermom i cervikalnim i vaginalnim sekretom zaražene osobe, moguć je prijenos HIV-a. Infekcija se na taj način može prenijeti s muškarca na ženu i sa žene na muškarca kao i između muškaraca u homoseksualnom odnosu.

Drugi važan put prijenosa je preko krvi. Najčešće se radi o intravenskim ovisnicima koji upotrebljavaju zajednički pribor (igle i šprice) za ubrizgavanje droge.

Mogućnost zaražavanja putem transfuzije krvi i krvnih derivata je danas u zemljama gdje se rutinski testiraju davatelji krvi i plazme gotovo eliminirana. Moguć je prijenos HIV-a i presađivanjem organa i umjetnom oplodnjom, no testiranjem davatelja organa i sperme taj rizik praktično više ne postoji.

Ako zdravstveni radnici  nepažljivo rukuju iglama pa se ubodu na iglu koja je prethodno rabljena u zaraženih bolesnika, može također doći do zaražavanja HIV-om.

Treći put prenošenja je u tijeku trudnoće, kada se sa zaražene majke infekcija prenosi na dijete.

Smatra se da do prijenosa infekcije najčešće dolazi pri kraju trudnoće i u tijeku porođaja, no opisane su i infekcije preko majčinog mlijeka.

KOJI JE RIZIK PRENOŠENJA HIV-INFEKCIJE?

Najveći rizik prenošenja HIV-a postoji kod transfuzije zaražene krvi gdje se 60 - 100% svih primatelja krvi zarazi. Visoki rizik prenošenja infekcije nalazimo i u intravenskih ovisnika koji zajednički koriste zaraženu iglu.

Zaražena majka u tijeku trudnoće zarazi dijete u 15-40% slučajeva.

Rizik prijenosa infekcije u zdravstvenog radnika nakon uboda iglom iznosi oko 0,2-0,5%.

Ako se tijekom vaginalnog spolnog odnosa ne koristi prezervativ, rizik zaražavanja od jednog spolnog odnosa s osobom koja je zaražena HIV-om procjenjuje se u razvijenim zemljama zapada na 0,1 do 0,3%.

 Smatra se da muškarac lakše zarazi ženu nego žena muškarca. Nakon godinu dana zajedničkog života osoba različitog HIV- serostatusa (jedan od partnera je zaražen, drugi nije) muškarac prenosi infekciju na ženu u 15-20 % slučajeva, a žena na muškarca u 1 do 12% slučajeva. Svi navedeni postoci se odnose na situaciju kada ne postoji popratna spolna bolest. Naime, sve spolne bolesti koje oštećuju sluznicu (npr. herpes infekcija, gonoreja, sifilisi itd.) znatno pospješuju prijenos HIV-a.

Rizik prijenosa HIV-a veći je u tijeku menstruacije. 

 Smatra se da je i u adolescenata rizik veći zbog nedovoljne razvijenosti, koja je uzrokom lakše ranjivosti sluznice tijekom snošaja.

Iako navedeni postoci upućuju na relativno mali rizik prenošenja HIV-a spolnim putem, zbog učestalosti spolnih odnosa, a osobito zbog spolnih odnosa sa vise partnera, rizik prenošenja HIV-infekcije u jednoj populaciji raste i zahtjeva primjenu preventivnih mjera.

JE LI MOGUĆA PREVENCIJA HIV-BOLESTI?

Među najefikasnije preventivne mjere u širenju zaraznih bolesti spadaju rano otkrivanje i liječenje oboljelih te primjena djelotvornog cjepiva.

Iako u slučaju HIV-infekcije zasad nema djelotvornog lijeka ni djelotvornog cjepiva, određene preventivne mjere pokazale su se uspješnim.

Prevencija HIV-bolesti je danas usmjerena prema putevima širenja bolesti i uključuje informaciju, edukaciju i testiranje.

Spolni put širenja je najznačajniji za jednu zajednicu. Apsolutnu sigurnost daje apstinencija i doživotni uzajamno vjerni odnos dva partnera. Svaki drugi spolni odnos bez prezervativa smatra se danas rizičnim ponašanjem u pogledu HIV-bolesti. Prije stupanja u intimne odnose treba razmišljati o izboru partnera i svakako treba tim partnerima savjetovati razgovor o mogućem riziku infekcije HIV-om.

Liječenjem uobičajenih spolnih bolesti također se prevenira HIV-infekcija, jer infekcija HIV-om nastaje znatno lakše kada postoji oštećena sluznica.

Prevencija HIV-infekcije među ovisnicima o drogama uključuje nekoliko mjera:

       1) mjere koje stvaraju uvjete da ne dođe do bolesti ovisnosti,

       2) mjere liječenja ovisnika,

       3) edukacija ovisnika u smislu korištenja samo vlastite igle i šprice, te dezinfekcija igle, kože i pribora,

       4) mjere koje omogućavaju razmjenu rabljenih igala za sterilne.

Testiranje, tamo gdje je moguće, praktično je riješilo problem širenja infekcije putem transfuzije krvi i krvnih pripravaka.

Strukovna škola Eugena Kumičića Rovinj © 2003.

Web team SŠEK & Jelena Svilar,prof.